Štrajk za život

Ploča 6,11

U teoriji Škola za život mijenja koncept učenja, na način da se u fokus stavlja razvijanje vještina i sposobnosti umjesto usvajanja znanja.

Prije više od mjesec dana započeo je štrajk zaposlenih u osnovnim i srednjim školama zbog povećanja koeficijenata.  Jesu li i sindikati promijenili koncept štrajka?

Pregled koeficijenta učitelja/nastavnika/stručnih suradnika

Od 2001. do 2013. koeficijent učitelja/nastavnika i stručnih suradnika s položenim stručnim ispitom bio je 1,25 (isti kao i tajnicima škola s VSS).  Zbog kriznog razdoblja javni službenici su izgubili neka materijalna prava koja su bila ugovorena kolektivnim ugovorima. Privremeno su izgubili regres i božićnicu, a jubilarna nagrada se isplaćivala po smanjenoj osnovici, dok su trajno izgubili pravo na uvećanje plaće temeljem godina provedenih u službi (4% za 20+ godina staža, 8% za 30+ godina staža i 10% za 35+ godina staža).

U 2013. godini koeficijenti svih zaposlenika u javnom sektoru smanjeni su za 3%, osim koeficijenata učitelja, nastavnika i stručnih suradnika kojima je koeficijent povećan za 3% u 2013., te u 2014. za dodatnih 3%. Vjerujem da je navedena mjera bila svojevrsna kompenzacija za ukidanje uvećanja plaće temeljem staža (4, 8 i 10) u kojoj su učitelji/nastavnici i stručni suradnici najmanje zakinuti,  dok su svi ostali zaposlenici dva puta penalizirani (izgubili i uvećanje na temelju staža i dodatno im je smanjen koeficijent).

Sadašnji koeficijent učitelja/nastavnika/stručnog suradnika s položenim stručnim ispitom je 1,325 (VSS) dok tajnici škola imaju koeficijent 1,212 (VSS).

Od predstavnika sindikata može se čuti argument da je potrebno ujednačiti koeficijent osoba s visokom stručnom spremom u školstvu s ostalim službama. Pitam se gdje je zapelo ujednačavanje koeficijenata tajnika škola i voditelja računovodstva (VSS) s koeficijentom učitelja/nastavnika/stručnih suradnika s položenim stručnim ispitom (VSS)?

Ako je koeficijent svih učitelja i nastavnika izjednačen, zašto je norma različita?

U srednjoj školi (osim strukovnih predmeta) postoje tri norme: 20 (matematika i hrvatski jezik), 21 (strani jezici i svi nastavni predmeti čija se nastava izvodi 1 sat tjedno) i 22 (svi ostali predmeti). Kako bi nastavnik ostvario pravo na rad u punom radnom vremenu treba popuniti svoju normu.

Nastavnici fizike i kemije imaju normu 22, dok vjeronauk i etika imaju normu 21. Predmeti koji imaju normu 22 imaju pravo na 10 sati priprema, dok predmeti koji imaju normu 21 imaju pravo na 11 sati priprema. Iz navedenoga proizlazi da nastavnici koji predaju vjeronauk i etiku svaki tjedan imaju jedan sat više posla od svojih kolega fizičara i kemičara u pripremi materijala za nastavu i ispravljanju zadaća.

Iz ovog primjera vidljiv je odokativan model određivanja norme nastavnika i pripadajuće stručno-metodičke pripreme.

Ako se inzistira na istom koeficijentu za sve učitelje i nastavnike zašto norma rada nije ista za sve, odnosno na temelju kojih kriterija je norma određena?

Hoće li povećanje od 6.11% riješiti problem deficitarnih struka u školama?

U školama je deficit matematičara, fizičara, informatičara, nastavnika stranih jezika… i siguran sam da povećanje koeficijenta od 6.11% neće riješiti taj problem.

Ako se inzistira na istom koeficijentu za sva odgojno-obrazovna radna mjesta, onda bi trebalo razmisliti o promjeni norme za deficitarna radna mjesta i/ili drugim modelima (porezne olakšice i druge stimulacije) kako bi vratili deficitarne struke u školu.

Kako vrednovati rad zaposlenika u školi?

Odgojno-obrazovni posao je jedinstven i taj posao se ne može jednostavno usporediti s ostalim poslovima koji se obavljaju u javnom sektoru.

Prilikom rješavanja materijalnog vrednovanja rada, trebalo bi preispitati i normu rada učitelja i nastavnika.

S druge strane poslove tajnika škole i voditelja računovodstva moguće je usporediti s poslovima koje obavljaju službenici u državnoj upravi. Osobno mislim da ne postoji ni jedno radno mjesto u državnoj upravi koje u unutarnjoj sistematizaciji ima propisanu raznovrsnost poslova koje obavlja tajnik škole (o ovoj temi pisati ću posebno).

Što je s vrednovanjem najboljih?

Sindikati nisu iznijeli ni jedan prijedlog po tom pitanju. Činjenica je da u društvu postoji opći konsenzus oko toga da bi najbolji učitelji i nastavnici trebali dobiti puno više od 6.11% koliko se predlaže.

Predlažem dvije konkretne mjere (koje bi se mogle provesti besplatno nakon izmjene kolektivnih ugovora).

U kolektivnim ugovorima za osnovne i srednje škole predviđena je naknada za rad povjerenika radnika za zaštitu na radu u trajanju od 4 sata tjedno (1/10 radnog vremena). Tu naknadu bi trebalo ukinuti, a o razlozima ukidanja već sam pisao.

Ako navedeni posao obavlja nastavnik s 15 godina radnog staža (samo s dodacima za staž) to će na godišnjoj razini (bruto 2) iznositi 12.900,00 kuna.

Osim ukidanja naknade za povjerenika radnika za zaštitu na radu trebalo bi napraviti i korekciju naknade (smanjenje norme) za sindikalne povjerenike.

S navedenim uštedama došlo bi se do ~20.000,00 kuna godišnje po školi.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja uplatilo bi školi početkom svake godine namjenski iznos za nagrađivanje najboljih. Svaka škola bi donijela vlastiti opći akt u kojem bi uredili iznose i načine nagrađivanja svojih zaposlenika. Škola kao poslodavac može radniku isplatiti do 5.000,00 kuna godišnje neoporezivo za rezultate rada.

Na ovaj način omogućilo bi se nagrađivanje širem krugu ljudi (ne samo 500 učitelja godišnje).

Zaključak

Ako netko u sustavu ima koeficijent X, a netko drugi ima koeficijent Y postavlja se pitanje na temelju kojih kriterija su ti koeficijenti određeni. Usklađivanje odokativno određenih koeficijenata nije rješenje problema (pogotovo ako poslovi međusobno nisu usporedivi). Potrebno je definirati formulu temeljem koje će se koeficijenti računati.

Vlada je predložila cjelovitu izmjenu koeficijenata i to je korak u pravom smjeru. Međutim, način na koji bi realizirali izmjenu koeficijenata je vrlo upitan (strani eksperti i nedefinirani rokovi).  Volio bih da je u fokusu razgovora Vlade i sindikata formula za izračun koeficijenata i da je štrajk usmjeren na promjenu koncepta.

Posebno je pitanje sadašnjih normi učitelja i nastavnika odnosno kriterija temeljem kojih su oni određeni.

Za kraj bi posebno zahvalio predstavnicima sindikata koji su odbili smanjivanje razlike u koeficijentu za tajnike škola i voditelja računovodstva (na 1,27)  prije 12 mjeseci.

One thought on “Štrajk za život

  1. Sindikatima, jedan sindikat je stopirao pripremljenu izmjenu Uredbe o koeficijentima da nam se vrate oduzeti koeficijentii i to SHU jer su tražili da se učiteljima poveća koeficijent. Trebalo je prvo da se donese izmjena Uredbe, vrati nam se koeficijent oduzet 2013. a onda je SHU trebao tražiti povećanje koeficijenta za sve zaposlenike.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s