Predao sam Ustavnom sudu RH Prijedlog kojim tražim ocjenu je li dio Uredbe u skladu s Ustavom i Zakonom o plaćama. Konkretno, osporavam dio Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama kojim su određeni koeficijenti za radna mjesta tajnika školske ustanove 1 i tajnika školske ustanove 2.

Novi Zakon o plaćama trebao je riješiti problem neujednačenih koeficijenata koji su se godinama oblikovali kroz različite propise, dodatke i pregovaračke procese. Zakon je predvidio rješenje kroz postupak vrednovanja radnih mjesta pomoću unaprijed definiranih standardnih mjerila na temelju čega bi trebao biti (objektivno) određen koeficijent. Tajnici škola imaju formalni dokaz da za njihovo radno mjesto ovaj postupak nije poštovan.

Što se dogodilo u praksi nakon stupanja novog Zakona?

Cilj reforme bio je da se slična radna mjesta vrednuju prema zajedničkim kriterijima, a u praksi se kod tajnika školskih ustanova dogodilo suprotno: tajnik školske ustanove 1 ranije je imao 9,32 % viši koeficijent od tajnika ustanove, dok sada tajnik ustanove ima 16,92 % viši koeficijent od tajnika školske ustanove 1. Time je odnos vrednovanja promijenjen u ukupnom rasponu od 26,24 postotna boda, bez dostupnog analitičkog obrazloženja takvog obrata.

Postoji li praksa Ustavnog suda?

Ustavni sud je u sličnom predmetu već zauzeo stajalište da razlika u plaći sama po sebi nije ustavnopravno pitanje, sve dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom. Zbog toga je bilo važno Prijedlog postaviti tako da ne traži od Ustavnog suda određivanje plaće, nego provjeru zakonitosti postupka.

Što je drugačije u odnosu na prethodne predmete?

Razlika u plaći sama po sebi nije bit problema, sporno je to što novi Zakon o plaćama i Uredba o vrednovanju propisuju obveznu analitičku podlogu prije određivanja koeficijenta i platnog razreda.

Za radno mjesto tajnika školske ustanove nije predočena analitička podloga, a nadležna tijela navela su da njome ne raspolažu i da nemaju saznanja gdje se nalazi.

U tablicama koje su izrađene prilikom prevođenja starih radnih mjesta u nova nije obrazloženo zbog čega je radno mjesto tajnika školske ustanove sada vrednovano niže od usporedivog radnog mjesta tajnika ustanove. Nije obrazloženo ni zbog čega je napušten raniji odnos koeficijenata, prema kojem je tajnik školske ustanove bio vrednovan više.

Ako zakon propisuje vrednovanje radnih mjesta, onda vrednovanje mora biti provedeno. Ako je provedeno, mora postojati dokument iz kojeg se vidi kako su kriteriji primijenjeni. Ako takvog dokumenta nema, onda se ne može provjeriti je li koeficijent određen u skladu sa zakonom.

Ovakvo vrednovanje protivno je i svrsi reforme. Nacionalni plan oporavka i otpornosti, kao i Konačni prijedlog Zakona o plaćama, reformu su opravdavali potrebom za standardizacijom sustava i provedbom načela jednake plaće za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti.

U slučaju tajnika školskih ustanova dogodilo se suprotno: usporediva radna mjesta nisu ujednačena, ranije utvrđena veća složenost poslova nije obrazloženo napuštena, a analitička procjena koja bi mogla opravdati takvu razliku nije dostavljena.

Prije obraćanja Ustavnom sudu pokušao sam problem riješiti institucionalnim putem, ali sustav nije pokazao spremnost priznati pogrešku u vrednovanju. Nakon toga uslijedila je šutnja uprave, a zatim i odbijanje mojih formalnih zahtjeva za pristup informacijama, što sam detaljnije opisao u članku Test transparentnosti novog sustava plaća.

Zbog toga od Ustavnog suda tražim da ukine sporne dijelove Uredbe koji se odnose na koeficijente tajnika školske ustanove 1 i tajnika školske ustanove 2, uz odgodu prestanka važenja kako ne bi nastala pravna praznina prilikom obračuna plaće.

Ustavni sud ne može sam odrediti koeficijent, ali ukidanjem nezakonitog dijela Uredbe i odgodom prestanka važenja može otvoriti prostor da Vlada RH provede vrednovanje u skladu sa Zakonom o plaćama i podzakonskim aktima.

Za one koji žele pročitati cijeli tekst Prijedloga, dostupan je putem poveznice.