U lipnju sam zatražio od Agencije za odgoj i obrazovanje (dalje: Agencija) podatak: koliko je učitelja, nastavnika i stručnih suradnika u 2024. i 2025. podnijelo zahtjev za napredovanje i koliko ih je napredovalo, po zvanju i po predmetu.

Zna li Agencija koliko je učitelja, nastavnika i stručnih suradnika tražilo napredovanje, koliko ih je napredovalo i kako se to razlikuje po zvanjima i po predmetima?

Nakon dužeg dopisivanja odgovor je: ne zna.

Zašto sam očekivao da podatak postoji?

Svaki zahtjev za napredovanje podnosi se Agenciji. Njezin savjetnik, nadležan za pojedini predmet, pregleda dokumentaciju, dođe na sat, utvrdi bodove i napiše stručno mišljenje. Na kraju ravnatelj Agencije donese odluku. Svaki taj korak ostavlja zapis. Ako se zna koji je savjetnik rješavao predmet, zna se i o kojem je predmetu riječ. Zato nisam tražio nikakvu analizu, nego izvod iz evidencije koju Agencija već vodi.

Što je Agencija odgovorila?

Da su podaci javno objavljeni u godišnjim izvješćima o radu.

Pročitao sam oba izvješća. Za 2024. navodi se 1.717 zaprimljenih zahtjeva i 1.339 pozitivno riješenih predmeta, od toga 601 mentor, 485 savjetnika i 253 izvrsna savjetnika. U izvješću nisam pronašao odgovor na postavljeno pitanje.

U 1.717 zahtjeva ubrojeni su i zahtjevi za produljenje roka i mirovanje zvanja, pa se ne zna koliko je ljudi tražilo koje zvanje. U 1.339 riješenih ubrojeni su i odgojitelji u vrtićima, koje nisam ni tražio. Podjele po predmetu nema nigdje.

Napisao sam prigovor ravnateljici Agencije. U njemu sam upozorio da bi Agencija, ako doista ne može iz vlastitih evidencija izvući koliko je zahtjeva zaprimila i koliko ih je usvojila, teško mogla obavljati svoju zakonsku ulogu praćenja sustava. Istaknuo sam i da: ”Agencija već objavljuje zbirne brojke, pa za svaku objavljenu brojku mora postojati izvorni zapis”.

Prigovor je odbijen uz obrazloženje da Agencija „ne posjeduje podatke evidentirane na način kako je zatraženo”.

Zašto je to važno svakome tko podnosi zahtjev?

Kriteriji za napredovanje ostavljaju prostor za slobodnu ocjenu savjetniku. Više stavki ima raspon bodova, primjerice od 1 do 6, a druge ovise o ocjeni je li nešto ”međusobno različito” ili održano ”uz pozitivnu evaluaciju”.

Pravilnik pritom propisuje da se aktivnosti vrednuju neovisno o predmetu u kojem su ostvarene. Ako predmet ne smije utjecati na bodovanje, ne smije utjecati ni preko savjetnika koji boduje. Netko bi, dakle, trebao provjeravati boduju li savjetnik za matematiku i savjetnik za povijest isti rad jednako.

Jedina koja to može provjeriti je Agencija, a za to joj treba upravo podatak koji, prema vlastitoj odluci, ne posjeduje.

Mišljenja sam da se ujednačeno vrednovanje ne može jamčiti ako se ne zna ni tko je vrednovan. Evidencija zahtjeva i odluka po zvanju, predmetu i ishodu jedna je tablica s pet stupaca. Iz nje se svake godine može objaviti postotak usvojenosti po predmetima.

Ako Agencija po predmetima ne zna tko je tražio i tko je dobio napredovanje, po čemu zna da savjetnik za matematiku i savjetnik za povijest isti rad boduju jednako?