Ovih dana ponovno se aktualizirala tema sindikalnog poreza, odnosno naknade koju bi plaćali zaposlenici javnih službi koji nisu članovi sindikata. Što bi uvođenje sindikalnog poreza značilo u prosvjeti i što time dobivamo, pročitajte u tekstu koji slijedi.

Zašto bi trebalo uvesti sindikalni porez?

Glavni argument (koji iznose predstavnici sindikata) je da sindikalno pregovaranje košta i da trošak tog pregovaranja u potpunosti snose članovi sindikata, a beneficije ostvaruju svi zaposlenici. Beneficije se odnose na kolektivne ugovore (kao rezultat kolektivnog pregovaranja) odnosno na ostvarivanje materijalnih prava temeljem sklopljenih kolektivnih ugovora.

Koliko iznosi članarina koju plaćaju članovi sindikata?

U pravilu članovi sindikata plaćaju članarinu u iznosu od 1% svoje neto plaće.  Iznos se raspoređuje u jednakim omjerima između podružnice (na školskoj razini) i središnjice sindikata.    

Koliko bi iznosila sindikalna naknada?

Navedena informacija nije javno dostupna, mogu pretpostaviti da bi ona mogla iznositi 0.5% neto plaće (odnosno iznos koji članovi sindikata uplaćuju središnjici).

O kojem iznosu se radi možemo najbolje ilustrirati na primjeru. Pretpostavimo da u prosvjeti postoji 10.000 zaposlenika koji nisu članovi sindikata i čija je prosječna neto plaća 6.250,00 kn. Ako bi svaki prosvjetar morao izdvojiti 0.5% svoje neto plaće dolazimo do iznosa od 31,25 kn mjesečno.

Kako je osnovna ideja sindikalne naknade da nečlanovi materijalno doprinose sindikalnom pregovaranju, navedeni iznos bi trebalo pomnožiti s 48 (kolektivni ugovori sklapaju se na 4 godine = 48 mjeseci). Kada 31,25 pomnožimo s 48 i sve uvećamo za 10.000 (broj zaposlenika iz primjera) dobijemo 15.000.000,00 kn.

Koliko košta sindikalno pregovaranje i koja je njegova dodana vrijednost?

Koliko sati je potrošeno u pripreme za sindikalno pregovaranje i u same sindikalne pregovore? Ako zbrojimo ukupan iznos koji plaćaju članovi sindikata i naknadu koji bi plaćali sindikalni nečlanovi sindikata, koliko bi koštao jedan sat pripreme/pregovora?

Nadalje, otvoreno je pitanje kako u praksi izgleda sindikalno pregovaranje i koja je dodana vrijednost sindikalnih pregovarača?

U državnom proračunu predviđena su sredstva potrebna za realizaciju materijalnih prava iz kolektivnih ugovora. Razgovara li se o optimizaciji materijalnih prava na način da se pokuša drugačije preraspodijeliti novac ili se razgovara isključivo o postotku za povećanje svih materijalnih prava. Koliko je komplicirano pregovarati ako je jedna pozicija isključivo vezana za ukupno povećanje sredstava (prava), a druga za smanjivanje ili zadržavanje istih sredstava (prava).

Što ako nismo zadovoljni s rezultatom sindikalnog pregovaranja, ostvarujemo li pravo na povrat naknade za sindikalno pregovaranje?

Zaključak

Prije uvođenja sindikalnog poreza svakako bi trebalo odgovoriti na pitanje koliko točno košta sindikalno pregovaranje i koja je njegova dodana vrijednost.

Nadalje trebalo bi promijeniti način sindikalnog pregovaranja, odnosno omogućiti članovima sindikata da se očituju o bitnim stavkama kolektivnog ugovora prije samog pregovaranja. Trebalo bi definirati poželjne ishode pregovora.

Ako je rezultat kolektivni ugovor koji je u skladu s definiranim ishodima, onda bi se mogao sklopiti kolektivni ugovor, ako sadržaj kolektivnog ugovora nije u skladu s definiranim ishodima onda bi se članovi trebali izjasniti o daljnjim koracima pregovora.

Proces pregovaranja trebalo bi demokratizirati kroz primjenu jednostavne aplikaciju za članove sindikata (pogotovo kada se odlučuje s DA/NE).