Mora li školska ustanova imati povjerenika za zaštitu na radu i koja je njegova svrha?

Člankom 70. Zakona o zaštiti na radu (dalje: Zakon) određeno je da radnici mogu između sebe izabrati povjerenika radnika za zaštitu na radu (dalje: povjerenik), iz čega proizlazi da ne postoji obveza poslodavca za pokretanje izbora povjerenika, već to čine sami radnici. U slučaju da radnici zatraže provođenje izbora povjerenika, poslodavac to mora učiniti ili omogućiti radnicima da to učine, te kasnije osigurati uvjete, vrijeme i nesmetan rad izabranog povjerenika. Odredba članka 70. u suprotnosti je s odredbom članka 101., stavka 7. istog Zakona koja naređuje poslodavcu da u roku od 60 dana od stupanja na snagu Zakona mora provesti izbor povjerenika i s člankom 51. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama koji propisuje obvezu biranja povjerenika.

Povjerenik je radnik koji je izabran u skladu s  odredbama Zakona da zastupa interese radnika na području zaštite na radu.

Svrha povjerenika (definirana člankom 71. Zakona) je u pravilu savjetodavna:

• savjetodavna prema poslodavcu (podnošenje prijedloga i sudjelovanje u planiranju mjera za unapređenje zaštite na radu i sl.),
• savjetodavna prema radnicima (obavješćivanje radnika o provedbi zaštite na radu, poticanje radnika na provedbu zaštite i sl.),
• aktivno sudjelovanje u inspekcijskim pregledima (prisustvovanje pregledima inspekcije, mogućnost prigovora na nalaz i sl.)
• usavršavanje znanja iz područja zaštite na radu.

U Temeljnom kolektivnim ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama prepisana su prava iz Zakona, dok se u granskim kolektivnim ugovorima posebno ne spominju. Kolektivnim je ugovorom propisano da zaposlenici srednjoškolske ustanove s više od 20 zaposlenika obavezno biraju povjerenika za zaštitu na radu kod poslodavca, što zapravo znači da propisi međusobno uopće nisu usklađeni.

Dakle, Zakonom je propisano da ustanova ne mora nužno imati izabranog povjerenika radnika za zaštitu na radu, osim ukoliko se sami radnici izjasne da ga žele izabrati. Jedina obveza poslodavca je da, u slučaju zahtjeva radnika, osigura provedbu izbora, nesmetani rad povjerenika i – njegovu naknadu za rad.

Naknada za rad povjerenika

Člankom 81. stavkom 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisana je naknada za rad povjerenika za zaštitu na radu koja iznosi najmanje 4 radna sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u trajanju mandata. Čitajući navedenu odredbu, postavlja se pitanje ostvaruje li povjerenik pravo na posebnu naknadu plaće za obavljanje poslova iz svog djelokruga, odnosno je li posao povjerenika – dodatan posao radnika?

Odgovor na postavljeno pitanje dalo je Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora u tumačenju broj 19/2014 navodeći da Povjerenik ima pravo na četiri sata tjedno oslobođenja od poslova iz svojeg ugovora o radu, ako nešto drugo nije ugovoreno granskim kolektivnim ugovorom.

Granski kolektivni ugovori (kolektivni ugovori za zaposlenike u osnovnoškolskim – članak 40. i srednjoškolskim ustanovama – članak 51.) na identičan način uređuju naknadu za rad povjerenika.

Učiteljima/nastavnicima koji rade u punom radnom vremenom razmjerno se smanjuju obveze dva sata u neposredno odgojno-obrazovanom radu i još dva sata u ostalim poslovima. Onim učiteljima/nastavnicima koji rade u nepunom radnom vremenu, razmjerno se povećava radno vrijeme za dva sata u neposrednom radu i još dva sata u ostalim poslovima.

Način obračuna naknade nenastavnom osoblju nije posebno uređen granskim kolektivnim ugovorima.

Prvo pitanje koje se otvara je razlog ugovaranja naknade (povoljnije od Zakonom propisane) za rad povjerenika zaštite na radu, te zašto ni jednim kolektivnim ugovorom nije predviđena naknada za stručnjaka za zaštitu na radu (koji u odnosu na povjerenika obavlja i odgovara za obavljanje poslova zaštite na radu)?

Na temelju kojih kriterija je izračunata naknada od 4 sata tjedno? Radi li se zaista o poslu u trajanju od 4 sata tjedno? Podsjetimo se da se radi o savjetodavnoj ulozi prema radnicima i poslodavcima, uz sudjelovanje u inspekcijskim nadzorima (koji se sigurno ne provode na tjednoj bazi).

Kada poslove povjerenika obavlja učitelj/nastavnik, njegova norma se smanjuje, a drugi učitelj/nastavnik preuzima dva sata nastave ili ako je osoba u nepunom radnom vremenu njegova norma se povećava za dva sata. Konkretan trošak naknade za obavljanje poslova povjerenika ovisi o koeficijentu učitelja/nastavnika.

Kada poslove povjerenika obavlja tajnik škole, on ima pravo biti oslobođen svojih poslova u trajanju od 4 sata u zamjenu za obavljanje poslova povjerenika.  Konkretan trošak za naknadu u navedenom slučaju iznosi ”0 kuna”  i otvara dva nova pitanja:

1) Kako će se odrediti poslovi od kojih će tajnik biti oslobođen?

2) Tko će obavljati te poslove?

Učiteljici/nastavnici koji obavljaju posao povjerenika nemaju dužnosti, već samo prava, dok bi tajnici koji obavljaju poslove povjerenika imali samo dodatne obveze. Podsjećam da tajnici u pravilu obavljaju poslove vezane za zaštitu na radu, a pogotovo ukoliko su ujedno i u ulozi stručnjaka za zaštitu na radu, što je čest slučaj. Ovime je povrijeđeno jedno od temeljnih načela Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama:  ”jednaka plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti.”

Pretpostavimo da je povjerenik nastavnik engleskog jezika (s 15 godina staža). Mjesečna bruto naknada za njegov rad kao povjerenika iznosila bi cca 790,00 kuna, dok bi, usporedbe radi, bruto trošak izjednačavanja koeficijenta VSS tajnika s 15 godina staža (koji zaista, između ostalog, odrađuje posao vezan za zaštitu na radu) s koeficijentom stručnog suradnika iznosio cca 770,00 kuna.

Smatram potrebnim ukinuti naknade za rad povjerenika radnika za zaštitu na radu, a sredstva koja bi se ”dobila” takvim ukidanjem mogla bi se preusmjeriti u svrhu izjednačavanja koeficijenta tajnika s koeficijentom stručnog suradnika, na primjer.

Zaključak

Svi poslovi povjerenika  usmjereni su na zahtijevanje poduzimanja mjera kojima bi se otklonile opasnosti i rizici u radu, a sve u svrhu osiguravanja sigurnosti radnika za vrijeme rada.

Na koji način to povjerenik radi u praksi?

Učitelj/nastavnik ”izvučen” iz nastave, mora se ”prebaciti” na tehnička pitanja i poteškoće koje se javljaju pri svakodnevnom radu, pratiti propise (kojih je zaista mnogo) koji su vezani za zaštitu na radu i davati suvisle prijedloge za poboljšanje uvjeta rada. Da se poslovi povjerenika zaista tako provode u praksi, to zaduženje bi imalo smisla, jer zaštita na radu je vrlo važan aspekt radnog odnosa.

Ukoliko osobe izabrane kao povjerenici ne shvaćaju ozbiljno svoju ulogu i ne bave se njome, već samo ”ubiru” naknadu, smatram da bi istu trebalo ukinuti. Ova uloga ima smisla u privatnim tvrtkama (npr. pilanama, proizvodim kompleksima i dr.) i u strukovnim (tehničkim) školama u kojima je opasnost od ozljeda povećana u odnosu na ostale škole (kolege tajnici koji su zaposleni u tehničkim strukovnim školama sigurno znaju više o tom problemu). U školi se poslovi zaštite na radu ionako okupljaju u ulozi stručnjaka za zaštitu na radu, što je i obveza u skladu s odredbama Zakona. Stoga, zašto stvarati dupla zaduženja? A posebno je važno pitanje: zašto stručnjak za zaštitu na radu, koji je zaista i odgovoran za provođenje zaštite na radu, nema nikakvu naknadu u školama?

Smatram da bi svi radnici trebali imati obvezu sudjelovati u unaprjeđivanju uvjeta rada, da ih sve treba obavezati na savjesno i sigurno obavljanje poslova svog radnog mjesta, te svima dati obavezu prijave bilo kakve situacije koje bi moglo dovesti do ugrožavanja sigurnih uvjeta rada. Prijavu bi trebali vršiti direktno stručnjaku za zaštitu na radu (a ne prosljeđivati je preko treće osobe – povjerenika). Ovo bi dovelo do smanjenja puta kojim kolaju informacije i do bržeg rješavanja potencijalno problematične situacije.

Mjesto povjerenika samo je formalno zaduženje na temelju kojeg  bi netko ”izvana” mogao zaključiti da se u školskoj ustanovi provode mjere za osiguranje sigurnih uvjeta rada, dok u praksi postoje slučajevi da povjerenici ne znaju niti gdje se nalazi registrator zaštite na radu.

Većini je poznato zbog čega je toliko ljudi poginulo kobne noći kada je potonuo Titanic, a u slučaju da ne znate – radilo se o premalom broju čamaca za spašavanje u odnosu na broj putnika. Čamce za spašavanje imali su samo forme-radi, baš kao što školske ustanove imaju povjerenika radnika za zaštitu na radu. Hajdemo raditi stvari sa svrhom, a ne samo forme-radi.