Vlada je 22. 2. 2024. na 287. sjednici usvojila Prijedlog uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama.

U uvodnom djelu sjednice prezentirano je što je Vlada RH radila po pitanju povećanja plaće od 2017. do danas. Inflacija je izbrisala svako povećanje, pa se možemo fokusirati na ono što je predloženo od ožujka 2024.

Ponovno je prezentirana neto plaća za državne službenike i namještenike (na temelju stručne spreme) koja bi se trebala isplatiti u ožujku 2024. Ako ste pomislili da je u prezentaciji iz siječnja došlo do greške (prosječna neto VSS plaća bila je 1.950,00 eura), taj iznos sada je korigiran i on iznosi 2.016,00 eura neto (4% povećanja u odnosu na ono iz siječnja).

Što je s koeficijentom tajnika škole/voditelja računovodstva i odgojno-obrazovnih radnika?

Koeficijent je s 1,97 korigiran na 2,01 (povećanje za 2%).

Koliki koeficijent ima (prosječni) službenik koji ima plaću 2.016,00 eura neto u Zagrebu bez uzdržavanih članova?

Službenik ima koeficijent 3,05 i ~15 godina staža.

Koja radna mjesta u obrazovanju mogu doći do prosječne neto plaće za državne službenike u Zagrebu?

Učitelj edukacijsko rehabilitacijskog profila (2,76) – izvrsni savjetnik sa 37 godina staža,

Učitelj/nastavnik – izvrsni savjetnik (2,62) sa 40 godina staža i 3 prekovremena sata,

Ravnatelj 1 (3,00 – najveća osnovna/srednja škola)  sa 17 godina radnog staža.

U izračunu je korišten novi koeficijent i dodatak za minuli rad bez drugih dodataka (koje će tek trebati propisati u novim granskim kolektivnim ugovorima).

Kako je moguće da je koeficijent odgojno-obrazovnih radnika u školama tako nizak u odnosu na prosječnog državnog službenika?

Cijeli koncept reforme plaća počiva na načelu ”jednake plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti”.

Problematika odgojno-obrazovnih radnih mjesta u školama proizlazi iz činjenice što ne postoje usporediva radna mjesta u drugim javnim službama ili tijelima državne uprave.

Kada ne postoje usporediva radna mjesta, metodologija na temelju koje se koeficijent određuje postaje ključna. U postupku definiranja koeficijenata kriteriji nisu objavljeni.

Postavlja se ključno pitanje, kako je moguće da u školi praktički ne postoji radno mjesto na kojem se može zaraditi prosječna neto plaća državnog službenika?    

Zašto se tajnici škola i voditelji računovodstva žale ako su oni sada izjednačeni s učiteljima i nastavnicima?

Tajnici škola i voditelji računovodstva obavljaju poslove koji su usporedivi s onima koji se obavljaju u drugim javnim službama.

Na primjeru naših radnih mjesta vidi se grubo ne poštivanje načela jednake plaće za jednaki rad, zato što su svi tajnici ustanova i voditelji računovodstva ustanova dobili značajno bolje koeficijente.

Za tajnike škola i voditelje računovodstva postoji ozbiljna argumentacija u Izmjenama i dopunama Uredbe o koeficijentima iz 2019. u kojoj je navedeno da tajnici škola i voditelji računovodstva imaju veći obujam posla i obveza nego usporedivi radnici u drugim ustanovama.

Konkretno, za naša radna mjesta Vlada je u 2019. konstatirala da imamo više posla i onda nas je ta ista Vlada u 2024. nagradila sa 20% manjim koeficijentom u odnosu na one koji imaju poslove niže složenosti.

Jedanaest godina imali smo niži koeficijent od učitelja (koji je spušten bez kriterija), a sada nas čeka razdoblje nižeg koeficijenta s drugim usporedivim radnim mjestima.

Hvala prosvjetnim sindikatima zato što su se založili da koeficijent tajnika škola i voditelja računovodstva ne smije biti viši od koeficijenta odgojno-obrazovnih radnika.