Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (dalje: Zakon) stupio je na snagu 1. 1. 2024. Zakon uređuje standardna mjerila vrednovanja radnih mjesta na temelju kojih bi se trebali odrediti koeficijenti za obračun plaće. Koeficijente će utvrditi Vlada uredbom. Koji su kriteriji na temelju kojih se određuju koeficijenti  i tko o tome odlučuje?

Koja su standardna mjerila za vrednovanje radnih mjesta (kriteriji za određivanje visine koeficijenta)?

KOMPETENCIJE

– razina formalnog obrazovanja

– radno iskustvo

– državni/stručni ispit, licencije, dodatna znanja i vještine za obavljanje posla

SLOŽENOST

– složenost poslova

– raznovrsnost poslova i područja rada

– samostalnost u radu

ODGOVORNOST I UTJECAJ NA DONOŠENJE ODLUKA

– koje se odnose na državno tijelo/javnu službu

– odgovornost za život, zdravlje i sigurnost ljudi te odgovornost za širi utjecaj na društvo

SURADNJA I KOMUNIKACIJA

– suradnja s drugim tijelima i institucijama

– komunikacija i rad sa strankama

– suradnja unutar državnog tijela/javne službe

UPRAVLJANJE

– raznovrsnost i kompleksnost područja kojima se upravlja

– razina upravljanja

POSEBNI UVJETI RADA

– opasnost za vlastiti život i zdravlje u obavljanju poslova

Na temelju kojih kriterija je bio određen koeficijent prije donošenja  Zakona?

Zakonom o plaćama u javnim službama (u primjeni od 2001. do 2024.) nisu bili definirani kriteriji na temelju kojih su uređeni postojeći koeficijenti.

Tko će provesti vrednovanje koeficijenata za radna mjesta u javnim službama na temelju novog Zakona?

U obrazloženju Zakona navedeno je: ”Naknadnim donošenjem podzakonskih akata provest će se vrednovanje radnih mjesta prema standardnim mjerilima utvrđenim Zakonom i njihovo razvrstavanje u određeni platni razred, utvrdit će se novi nazivi radnih mjesta i pripadajući koeficijent za obračun plaće.”

Prijedlog koeficijenata za javne službe izrađuje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uz prethodno mišljenje Vijeća za unapređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama i dostavlja se na mišljenje sindikatima reprezentativnima za pregovaranje.

Koja je metodologija temeljem koje se provodi vrednovanje?

Zakonom je definirano što se vrednuje, ali nije definirano na koji način se vrednuje. Npr. vrednuje se složenost, raznovrsnost i samostalnost u obavljanju poslova, ali nije jasno koliku težinu u vrednovanju ima svaki od tih elemenata. U Zakonu postoji 14 kriterija u 5 kategorija i svako radno mjesto bi trebalo vrednovati na način da se unesu potrebni elementi u matricu koja će izbaciti objektivni koeficijent.

Ozbiljni pristup u određivanju koeficijenata uključuje odgovor na pitanje: kako ste došli do ovog koeficijenta?

Ozbiljan pristup podrazumijeva i da tijelo koje izrađuje prijedlog uredbe o koeficijentima ima točnu informaciju o svakom radnom mjestu u javnoj službi i svim poslovima koji se tamo obavljaju.  

U praksi će određivanje koeficijenata biti puno bliže ”odokativnom” modelu koji je korišten i u prošlom zakonu. Uzet će se u obzir postojeći koeficijenti, zajedno sa svim pripadajućim dodacima, i na njih će se dodati postotak koji ovisi o utjecaju i pregovaračkim sposobnostima svake javne službe. 

Što je s koeficijentom radnika u školama?

Prijedlog uredbe za odgojno-obrazovne radnike i ravnatelje objavljen je u Jutarnjem listu. Svi koeficijenti su rasli, ali je izostala metodologija temeljem koje su oni određeni.

Ako ima novaca u proračunu i koeficijent raste svima, metodologija nije ni bitna. Problem ovog pristupa nastupa kada nestane novaca u proračunu, pa se ista metodologija iskoristi za rezanje svih koeficijenata.

Što je s koeficijentom tajnika škole i voditelja računovodstva?

Koeficijenti tajnika škole i voditelja računovodstva nisu službeno objavljeni. Spekulira se da će se koeficijent tajnika i računovođe izjednačiti s koeficijentom učitelja/nastavnika s položenim stručnim ispitom.

Koliki bi trebao biti koeficijent tajnika škole i voditelja računovodstva?

Jedna od primjedbi koja se ističe je da tajnici i računovođe nisu ”core business” i zbog toga njihov rad ne može biti vrednovan kao i rad odgojno-obrazovnih radnika.

Ako se radna mjesta u core business-u vrednuje najviše, postavlja se pitanje zašto u državnoj upravi glavni tajnik ministarstva ima najviši koeficijent od svih državnih službenika? Tajništvo ministarstva nije core business, ali je nužno za funkcioniranje svakog ministarstva.

Tajništvo ministarstva je u pravilu podijeljeno u dva sektora: Sektor za opće i pravne poslove i ljudske potencijale i Sektor za financijske poslove. Svaki od sektora je dalje razrađen u službe koji se mogu dijeliti u odjele. U školi dvije osobe (tajnik i računovođa) kumuliraju poslove oba sektora.

Zbog kumulacije poslova raznih službi u jednoj osobi, raznovrsnost poslova koji se obavljaju od strane tajnika i računovođe ne postoji unutar strukture državne uprave.

Ako će se koeficijent tajnika škole ili voditelja računovodstva usporediti u odnosu na drugo (približno usporedivo) radno mjesto u državnoj upravi moguće je uzeti radno mjesto višeg stručnog savjetnika zaposlenog u tajništvu ministarstva.

Dovoljno je prema kriterijima složenosti i raznovrsnost posla i samostalnost u radu izvršiti usporedbu, da bi se dobio odgovor na pitanje: koji je koeficijent tajnika škole i voditelja računovodstva, ako viši stručni savjetnik u tajništvu ministarstva ima predložen koeficijent 2,1?